петак, 13. новембар 2009.

Preporuka bez teksta : ALVA NOTO & RYUICHI SAKAMOTO (Raster-Noton, 2002-2008)










*ALVA NOTO & RYUICHI SAKAMOTO


Preporuka : PORTICO QUARTET - Black & White Sessions (Real World, 2009)



Kao dodatak predhodnom postu, jos jedna preporuka i vise nego odlicnog live nastupa PORTICO QUARTET-a sa vecinom numera kojih nema na spisku njihova dva oficijalna albuma. Pet zvezdica!!!!!

*PORTICO QUARTET - Speak to the B&W Music Club
*PORTICO QUARTET - B&W

Preporuka : PORTICO QUARTET : Isla (Real World, 2009)


Jedno veliko i pozitivno iznenadjenje za kraj ove godine je novi, drugi po redu, album PORTICO QUARTETA. U pitanju je mladi sastav koji odudara od standardnih dzez klisea, zahvaljujuci svom, bukvalno receno, izgledu, ali i pojedinostima vezanim za predhodno, ali i ovo izdanje. Sve to je manje vazno od muzike koju stvaraju, ali se ipak moze pomenuti, vise kao kao kuriozitet.
Tako je njihov prvenac "Knee-Deep In The North Sea" svojevremeno bio nominovan za prestiznu "Mercury" nagradu u konkurenciji pojedinih hip-hop i indi bendova, sto je bar za mene predstavljalo iznenadjenje, zato sto imam utisak da momci nemaju takvih pretenzija.
Takodje, ono sto bode oci, posto je ipak dzez u najsirem smislu te reci u pitanju, su pojedinosti vezane za poslednji album "Isla". Tako imamo situaciju da je sam meterijal sniman u poznatom "Abey Road" studiju, a produciran od srane producenta Jochna Leckiea, koji je u svojoj bogatoj karijeri saradjivao sa Radiohead, The Stone Roses itd. Jos kada na sve to dodamo da je aktuelno izdanje snimljeno za etiketu Pettera Gabriela, pomisli se da je u pitanju jos jedan ishajpovani indi bend u moru najrazlicitijih koji vedre i oblace muzickim kanalima. Na svu srecu nije tako!
Momci su mladi i pored ovih  vise-manje nebitnih pojedinosti koje vas odvlace na drugu stranu i stvaraju odredjene predrasude i nedoumice, oni stvaraju vrlo zrelu i kvalitetnu muziku olicenu u savremenom dzezu u osnovi. Poslednji album se pokazao kao jos zreliji projekat i za razliku od predhodnog ima blagog upliva elektronike, koja je savrseno uklopljena u muzicku paletu stvorenu spojem bubnjeva i perkusija, kontrabasa, saksa i "hang" bubnjeva, kao glavnog obelezje benda i njihovog zastitnog znaka. Ovo je, ako tako moze da se kaze, mracnije izdanje u odnosu na predhodno, dosta repetitivnije, sa velikim uticajima muzike maga minimalizma STEVEA REICHA. To se najvise moze osetiti u njihovoj perfektno odradjenoj numeri "Line". Ni ostatak albuma ne zaostaje u svom kvalitetu i blagoj inovativnosti. Po meni je ovde majstorski izbegnut simptom "drugog" albuma i otvoren put za jos bolja izdanja u buducnosti. U svakom slucaju ispred vas je kvalitetan, moderan i nepretenciozan komad muzike, koja je u isto vreme zanimljiva, izazovna i prijatna za slusanje. Mozda ovaj put "Isla" nece biti nominovana za "prestiznu" "Mercury" nagradu, ali to je najmanje bitno u celoj prici. Album ce se jos dugo gustirati uz zelju da ove momke cujemo jednoga dana i uzivo.
*PORTICO QUARTET - Line