субота, 30. јануар 2010.

Preporuka : NED ROTHENBERG/TONY BUCK/STOMU TAKEISHI with TRONZO - Fell Clutch (Animul, 2006)



*****
Ned Rothenberg (bas klarinet, klarinet, alt saksofon), Stomu Takeishi (bas bez pragova), Tony Buck (bubnjevi), Dave Tronzo (gitara-2, 4, 5), Joe Williamson (akusticni bas-10)

Saksofonista i klarinetista Ned Rothenberg izdao je 2006. godine, za sopstvenu muzicku etiketu, fenomenalan album umerenog improvizovanog jazz-a minimalisticke estetike. Radi se o nenametljivom albumu gde trio, vodjen nepogresivim Rothenbergovim muzickim osecajem, isporucuje kompaktno delo vredno paznje i preporuke. Naravno, na albumu su vecinom u prvom planu njegova duvacka poigravanja, gde je na mene najaci utisak ostavio dubok i mracan zvuk bas klarineta i Rothenbergov specifican tretman tog instrumenta. Ostali instrumentalisti postepeno pletu mrezu oko njegovih, nekada improvizovanih, a nekada strogo struktuiranih, cesto isprekidanih i repetitivnih duvackih deonica. Tony Buck na bubnjevima, nepogresivo prati svaki Rothenbergov ton i replicira, ne toliko snaznim, ali vestim, ekonomicnim i efektnim udarcima. Stomy Takeishi na svom basu bez pragova, uz bubnjara, cini da muzika dobije gotovo ritualni karakter. Gitarista Dave Tronzo, kao gost u tri numere, daje svoj skromni doprinos, nikada se u potpunosti ne prepustajuci soliranjima koja cesto mogu da uguse atmosferu i muziku predstave kao poligon za pokazivanje "gimnastike" i tehnickog umeca bez sustine. Ovde je to na srecu vesto izbegnuto.
Sto se tice muzicara i njihovih projekata, Tony Buck je itekako poznat kao neizostavni deo legendarnog trija "The Necks", kao i Stomu Takeishi kao clan mnogobrojnih jazz postava, ali me je Ned Rothenberg nekako mimoisao u muzickom istrazivanju. Zahvaljujuci ovom albumu, svakako cu obratiti paznju na njegovu diskografiju. Verovatno ce se tu naci jos nesto vredno slusanja.

среда, 27. јануар 2010.

Odstupanje od teme ~ Najava : ELEPHANT9 - Walk The Nile (Rune Grammofon, 2010)



Norveski progresivni jazz-rock trio "ELEPHANT9" izdace svoj drugi po redu album, za ovde vec vise puta pomenutu etiketu "Rune Grammofon". Izlazak
albuma najavljen je za 22. februar 2010. god.

Trio cine iskusni muzicari, poznati po ucescu u raznim muzickim projektima: Ståle Storløkken (fender rhodes, hammond organ, synth., najpoznatiji po angazmanima u "Supersilent" i "Humcrush"), Nikolai Hængsle Eilertsen (elektricni bas i elektricna gitara, svira jos u bendu "The National Bank" i jos ponekim manje zapazenim skupinama) i Torstein Lofthus (bubnjevi, angazovan u bendu "Shining").
Prosli album ("Dodovoodoo", izdat takodje za "Rune Grammofon", 2008.), predstavlja visokoenergetsku psihodelicnu jazz-rock ekskurziju koja se tesko zaboravlja. Verujem da ce na novom izdanju ostati verni slicnoj prici, ali se verovatno moze ocekivati jos nekih novina i uzbudljivih zvucnih vratolomija.


*ELEPHANT9 - Live at Victoria, Oslo

*ELEPHANT9 - DoDo Voodoo
*ELEPHANT9 - Skink

уторак, 26. јануар 2010.

Najava : LOSCIL - Endless Falls (Kranky, 2010)



Kanadski muzicar i producent Scott Morgan, poznatiji kao "Loscil", objavice 01. marta 2010. god. novi album za etiketu "Kranky Records". Pocetak njegovog aktivnog delovanja na sceni ambijentalne i elektroakusticne muzike vezuje se za 1998. godinu, dok tri godine kasnije biva ozbiljnije primecen od strane ljubitelja takvog zvuka, sto se poklapa sa izdavanjem prvog albuma ("Triple Point") za gore pomenutu etiketu, kojoj ce ostati veran svih ovih godina. Ljudi sa ove etikete su uvek znali da prepoznaju pravi kvalitet, tako da se nadam da ce, kada je "Loscil" u pitanju, tradicija biti nastavljena.
Kao ilustracija njegove muzike i zvuka koji je obelezio predhodna izdanja, neka pozluzi ovih nekoliko video klipova.

*LOSCIL

понедељак, 25. јануар 2010.

Najava : JAN JELINEK / MASAYOSHI FUJITA - Bird, Lake, Objects (Faitiche, 2010)



Japanski vibrafonista i minimalist electro-dub producent Masayoshi Fujita (poznat jos i po pseudonimu "El Fog" pod kojim je izdao par zapazenih albuma), udruzio je snage sa nemackim eksperimentatorom i majstorom mikroskopske elektronike Jan Jelinekom ("Farben", "Gramm", "The Exposures"). Njihov zajednicki album pojavice se 12. marta 2010. god. Znajuci kako obojica zvuce na solo albumima, smatram da je ovo izdanje vredno pomenuti i najaviti njegov izlazak.

уторак, 19. јануар 2010.

Odstupanje od teme ~ Preporuka : NICOLAS MASSON PARALLELS - Thirty Six Ghosts (Clean Feed, 2009)


*Nicolas Masson: tenor sax., Colin Vallon: fender rhodes, Patrice Moret: akusticni bass i Lionel Friedli: bubnjevi

Svajcarski kompozitor i tenor saksofonista Nicolas Masson sa svojim "Parallels" quartet-om, predstavio se publici prosle godine odlicnim albumom izdatim za sve uticajniju portugalsku etiketu "Clean Feed", koja se moze pohvaliti veoma kvalitetnim i raznovrsnim katalogom kada je savremena jazz scena u pitanju. Ne mogu da kazem da mi bas svako izdanje sa "Clean Feed-a" odgovara u potpunosti, ali se ovaj album definitivno nasao u drustvu nekoliko odabranih koji su objavljeni prosle godine. Ono sto upada u oci i sto je za mene prvenstveno bitno u jazz-u, jeste neverovatna uravnotezenost i jedinstvo svih muzicara ukljucenih u ovaj projekat. Svi disu maltene kao jedan organizam, i sviracki i idejno, pokazujuci da su perfektna uskladjenost i sadrzaj mnogo bitniji od pojedinacnog tehnickog umeca i razmetanja virtuoznoscu (ne kazem da ovde toga nema, ali je sve opet podredjeno kolektivu kao celini). To sam na blogu vise puta pomenuo kao glavni adut koji muzicari zajedno treba da imaju da bi mi privukli paznju.
Odmerene improvizacije i melodicnost koja je sve, samo ne slatkasta i bezazlena, je ono sto cini ovaj album izuzetnim i privlacnim. Ritam sekcija, na perfektan nacin uklopljena da cini jedinstvenu celinu sa ostalim instrumentima u njihovoj zvucnoj igri. Nekada prateci njihovu putanju, a nekada i kao kontrast, kada zvuce sanjivo i etericno. Medjutim, nikada suvise slobodna i van glavne teme. Zastupljeni su elementi rock-a, koji mi nije previse drag u jazz-u, ali glupo je praviti bilo kakve generalizacije, posebno kada se naidje na ovakav album. Preciznije, radi se o njegovim odjecima, vise u smislu energije i asocijacija, sa posebnim senzibilitetom i sofosticiranoscu.
Pojedinacno, rekli bi nista posebno i nista novo, ali zajedno, sve ove karakteristike cine album vrednim slusanja.
Vodilo se racuna o svakom segmentu, od pocetka, pa do samoga kraja. Inspiracija je pronadjena u Japanskim slikarima poznatim po detaljisanju i pridavanju vaznosti sitnicama (otuda mozda povezanost), sto i cini da se ovom izdanju pristupi sa maksimalnom radoznaloscu, ali i predrasudama.
Predrasuda ce mozda biti kao sto sam ih i ja imao, posebno kada sam procitao ovaj predhodni podatak vezan za slikarstvo i Japance (sve deluje kao umetnicka pretencioznost), ali se nadam da ce se kod mnogih rasprsiti vec posle odslusanog manjeg dela albuma. Na sta god vas ova muzika asocirala, dajem joj sansu da zauzme zapazeno mesto u vasoj kolekciji, narocito ako ste ljubitelj savremenog jazz-a.
Puna preporuka!!!

*NICOLAS MASSON PARALLELS

понедељак, 18. јануар 2010.

Najava : A BROKEN CONSORT [RICHARD SKELTON] - Crown Autumn (Tomkins Square, 2010)



Britanski umetnik Richard Skelton, poznat i po pseudonimu "A Broken Consort", objavice svoj novi album 12.02.2010. godine, za izdavacku kucu "Tomkins Square". Imajuci u vidu njegove predhodne radove, od novog izdanja se moze sigurno ocekivati kristalno cista produkcija, kao i zvuk blizak savremenim klasicarima i ambijentalnim muzicarima. Da li ce napraviti izvesno odstupanje od predhodnih radova, cucemo uskoro. Par ranijih izdanja su prosla veoma zapazeno sto se tice reakcije publike, a i kriticari su mu bili naklonjeni. To je za pocetak dovoljno da se obrati paznja na novi album.

субота, 16. јануар 2010.

Preporuka bez teksta : RAFAEL ANTON IRISARRI - Daydreaming (Miasmah, 2007)


- ambient-modern classical -
*****
*RAFAEL ANTON IRISARRI

Preporuka sa zadrskom : SUPERSILENT - 9 (Rune Grammofon, 2009)




Norveski 'avant-free-jazz-noise-electroacoustic'... sastav "SUPERSILENT", iznenadio je svoju publiku devetim po redu albumom koji je izasao prosle godine za izdavacku kucu "Rune Grammofon". Ista je ostala samo izdavacka kuca, jednobojan omot i redni broj kao naslov albuma i numera na njemu, ali je zato muzika, sto je i najbitnije, potpuno drugacije koncipirana nego sto je to bio slucaj sa predjasnjim radovima, ciji pocetak izdavanja datira jos iz 1997. godine. Na ranijim izdanjima "Supersilent" su cinili: Arve Henriksen (truba), Stale Storlokken (keyboard), Jare Vespestad (bubnjevi) i Helge Sten a.k.a. "Deathprod" (elektronika, produkcija). Svako od njih na svom maticnom instrumentu i svi zajedno su u prvih osam nastavaka pokazivali neverovatnu snagu i sposobnost transformacije, koja je obicno pocinjala kao tiha, a kasnije se razvijala u haoticnu i bucnu improvizaciju ciju ste nit mogli ispratiti samo pazljivim i krajnje koncentrisanim slusanjem. Ovo sve pod uslovom da imate pripremljeno uho za neobicne zvucne oscilacije i ekstremne muzicke zaokrete u punoj brzini. Potpuno beskompromisna muzika u svakom pogledu. Narocito bih preporucio sedmicu (Rune Grammofon, 2005.), koja je jedina izasla kao DVD izdanje na kome se moze i videti kako izgleda njihov zivi nastup i funkcionisanje na sceni.
Medjutim, na zadnjem albumu po prvi put je zastupljen trio muzicara (bez bubnjara), na Hammond orguljama.
Nema trube, nema suludih i izlomljenih ritmova i elektronskih zvucnih udara od kojih podrhtava tlo. Po prvi put je sve mirno i tiho, sa bukom u nagovestaju, kao zatisje pred buru, gde nas muzicari ovim, reklo bi se, prelaznim radom pripremaju za buduci nalet u vidu zvucnog cunamija.
Devetka je
potpuni zaokret u njihovoj zajednickoj karijeri i mozda ce vise odgovarati onima koji se ranije nisu susretali sa muzikom "Supersilent", a moze predstavljati blago razocaranje za tvrdokorne fanove cija su ocekivanja verovatno bila drugacija. Ja sam ovaj album shvatio kao logican korak zrelih muzicara, koji su hteli da se u potpunosti oprobaju u svetu ambijentalnog zvuka i "ekstremne tisine", jer ona i cini segmente njihovih ranijih, sto zajednickih, sto solo radova. Nedostatak bubnjara moze se osetiti u jednoj ravni, ali sustinski to odsustvo mogu pretvoriti u prednost i naterati sebe da u ovim okolnostima iznadju nove puteve za svoju muziku. Mislim da su devetim albumom napravili uspesan iskorak u prevazilazenju novonastale situacije i da ce kroz nova izdanja nastaviti da izrazavaju slobodu i nesputanost koju muzika treba da ima.
Meni je sve ovo zanimljivo, a za ljubitelje buke, fri-dzeza...i svega ostalog sto je krasilo njihovu muziku, ostaje prvih osam nastavaka.


уторак, 12. јануар 2010.

Najava koncerta : AUTECHRE


Kultni britanski duo "AUTECHRE" preskace nas i 2010. god. na svojoj turneji.:( Ako je za utehu ljudima koji su u mogucnosti da krenu na putesestvije, evo dva datuma njihovih koncerata u relativno blizem okruzenju:

*Ljubljana - 28.03.2010. god.
*Budimpesta - 29.03.2010. god.

Ovo su informacije sa njihove My Space stranice koja je vrlo nezgodna za citanje. Nadam se da sam dobro video. Neka me neko ispravi ako sam pogresio.

(Negde sam ranije procitao pozitivne kritike nasih ljudi koji su imali srece da dozive njihov koncert 2008. u Budimpesti. To mi jos vise pojacava utisak da bi valjalo overiti koncert ove godine, iako ih vec neko izvesno vreme ne slusam. Nekako mi se uvek vezuju za raniji period do izlaska, meni odlicnog, a nepravedno zapostavljenog albuma "Confield" iz 2001. god.)

Najava koncerta : NILS PETTER MOLVAER


Sarajevo - TBC - Bosna i Hercegovina, 10.04.2010. god, sa pocetkom u 20h.

Na oficijalnom sajtu postoje samo ove osnovne informacije. Ostaje nepoznato da li ce nastupati sa bendom ili u minimalnoj postavi kakav je bio slucaj u Nisu i Beogradu leta 2007. godine.

Preporuka bez teksta : ANDREA BELFI & MACHINEFABRIEK - Pulses & Places (Korm Plastics, 2009)

-electroacoustic-ambient-drone-
*****
* ANDREA BELFI & MACHINEFABRIEK - 4. sep 2009, Amsterdam

понедељак, 11. јануар 2010.

Odstupanje od teme ~ Najava : KAMMERFLIMMER KOLLEKTIEF - Wilding (Staubgold, 2010)






KAMMERFLIMMER KOLLEKTIEF je sekstet (povremeno nastupaju kao trio), koji cine: Thomas Weber (gitara), Heike Aumüller (harmonium), Johannes Frisch (kontrabas), Dietrich Foth (saksofon), Christopher Brunner (bubnjevi/vibrafon) i Heike Wendelin (violina). Aktivni su na muzickoj sceni od 1997. godine, a njihov prvi album "Maander" pojavio se dve godine kasnije za etiketu "Payola". Do sada su objavili sedam izdanja, a najnoviji album "Wilding', pojavice se u prodaji 8. marta 2010. god.
Bend bih posebno izdvojio po svom jedinstvenom experimentalnom pristupu muzici u kojoj se mesaju razliciti muzicki stilovi kao sto su: jazz, free-jazz, noise, avangarda, elektroakustika... Radi se o vrlo zanimljivoj i neobicnoj skupini koja se,
bar sto se mene tice, izdvaja originalnoscu od gomile bendova koji neguju slican multizanrovski pristup muzici. Ta originalnost najvise se pokazuje u neverovatnoj sposobnosti da kroz niz godina i vise albuma uvek iznalaze nove puteve kojima ce se kretati, uvek na granici buke i tisine, kompozicije i improvizacije, organskog i elektronskog... Svaki album im je prica za sebe, dovoljno razlicit od predhodnog da ne bude ponavljanja, a opet sa njihovim karakteristicnim i prepoznatljivim zvukom koji su stvorili u vise od deset godina dugoj karijeri. Trenutno, mogu da kazem da su jedini bend, od svih koji najavljuju nov materijal, ciji album bas sa nestrpljenjem ocekujem. Znajuci kakva su im ranija izdanja (narocito "Cicadidae" i "Absencen"), ovako na nevidjeno im dajem veliku sansu da se nadju na listi zapazenijih muzickih pojava u ovoj godini. Nadam se da nece razocarati.
Takodje, voleo bih jednog dana da ih cujem uzivo, a imam utisak da bi bili savrseni za nas RingRing festival. Mozda se i tako nesto desi u buducnosti, ko zna...

*KAMMERFLIMMER KOLLEKTIEF

недеља, 10. јануар 2010.

Preporuka : POVAROVO - Tchernovik (Unsigned, 2007)



Povarovo je troclani instrumentalni bend iz Rusije koji u svom muzickom izrazu neguje mracni, experimentalni i ambijentalni zvuk. Ovde je zastupljeno i izvesno koketiranje sa jazz-om za sta vec postoje kovanice kao sto su: doom-jazz, funeral-jazz, jazz-noir i sl. Zvucna paleta na trenutno jedinom albumu ovog opskurnog benda, nudi kombinaciju mracnog elektronskog zvuka, zvuka klavira, bas gitare, gitare, violoncela, a od duvaca su zastupljeni truba i klarinet koji daju poseban smek i na neki nacin ih cine zanimljivim i probirljivijim fanovima savremenog jazz-a. Njihova muzika je spora i mracna, za mnoge cak i previse, osim u pojedinim momentima kada elektricna gitara dolazi do izrazaja. Normalno je da se ne moze slusati svakodnevno, ali za ljubitelje takvih muzickih stilova, tacnije svedenog i dubokog dark ambient-a i doom-a koji se susrecu sa jazz-om, ovaj bend moze postati neizostavan u muzickim plejerima. Na albumu dominira atmosferican zvuk ispresecan teskim ritmovima, ali sa uplivima organskih instrumenata koji na neki nacin daju humaniji ton citavom albumu. Slusajuci ih stekao sam utisak da bi ovakva muzika bila savrsena kao soundtrack za neki setan, mracan i depresivan film.
Sama cinjenica da momci poticu iz zemlje koja se ne moze bas preterano pohvaliti zanimljivom muzikom (ispravite me ako gresim), za pocetak je bila dovoljna da se upustim u slusanje benda koji, u najpozitivnijem smislu, porede sa ovde vec ovlas predstavljenim skupinama "Dale Cooper Quartet & The Dictaphones" ili daleko poznatijim "Bohren Und Der Club Of Gore". Na oficijalnom sajtu ne postoje blize informacije kada govorimo o novom albumu, osim da je u nastajanju, tako da ga mozemo ocekivati ove ili u najgorem slucaju (sto bi bilo svakako daleko), sledece godine.
U svakom slusaju "Povarovo" su vrlo zanimljiva muzicka pojava, tako da se posle ovog odlicnog debija od njih moze ocekivati stvaranje jos boljih i izazovnijih albuma.
Preporucujem preslusavanje celog albuma u mp3 ili flac formatu, a dole ponudjeni klipovi mogu posluziti samo kao okvirna ilustracija, obzirom da je zvuk dosta nekvalitetan i kao takav moze odbiti potencijalne slusaoce.

* POVAROVO

среда, 6. јануар 2010.

Preporuka : DON LI & V.A. - Tonus-Music Labor Research Result _ Live Vol. 1 & 2 (Tonus-Music, 2002) 2. deo




Don Li i prijatelji, manje ili vise znani (Ania Losinger, Nik Bartsch, Andi Pupato, Marco Repetto, Bjorn Meyer, Mats Eser, Banz Oester [WHO trio]...), okupili su se na par koncerata i ponudili publici, koja je imala srece da se nadje na pravom mestu u pravo vreme, jedinstven muzicki dozivljaj. Tako nesto se ne vidja bas cesto, s obzirom da se ovakva ekipa retko kada okuplja na zivim svirkama. Cak i njihovi pojedinacni koncerti i nastupi u razlicitim kombinacijama su dosta retki, osim ako niste u Svajcarskoj i posecujete par klubova gde se s vremena na vreme organizuju muzicka desavanja sa akterima i alhemicarima Tonus-Music "laboratorije". Za nas ostale postoje ovakvi retki zivi snimci, kao pokusaj da se docara i oseti makar delic atmosfere sa koncerata. Za ljubitelje ogoljenog minimalisticnog dzeza uz energiju zivog nastupa - puna preporuka!!!

понедељак, 4. јануар 2010.

Preporuka : LOTTE ANKER, CRAIG TABORN, GERALD CLEAVER - Floating Islands (Ilk, 2009)


Lotte Anker (sax.), Craig Taborn (klavir) i Gerald Cleaver (bubnjevi)


Opet moram da se osvrnem na vec pomenuti blog "freejazz-stef" (bocna traka sajtova i blogova). Stvarno sam bio radoznao da poslusam prvo mesto sa njegove liste albuma za 2009. godinu. U sustini je to izuzetak. Obicno pratim sopstveni osecaj i ukus tako da se posebno ne obazirem na tudje liste. Ne kazem da ne prihvatam preporuke, ali su to obicno one koje mi daju prijatelji (bilo iz moje okoline iako ih je malo koji slusaju ovakvu muziku, bilo forumski, blogerski i ostali skriveni). Mogu samo da kazem da sam posle slusanja albuma bio zatecen i maksimalno pozitivno iznenadjen (izdvajam
posebno 1 i 2 numeru koje zajedno traju oko 26 min. i cine srz albuma). Da sam kojim slucajem preslusao cd prosle godine, verovatno bi se nasao u top 3 za 2009. god., kada govorimo o jazz-u. Moram da priznam da nisam bas trenutno u stanju da dam svoje vidjenje. Covek je to fino opisao na svom blogu i to je sasvim dovoljno. Jedino u sta sam siguran, jeste da mogu bezrezervno da ga preporucim, a iskreno bih voleo da procitam komentar nekog od racunarskih jazz prijatelja koji su slusali ili nameravaju da slusaju ovo remek-delo.

*FREEJAZZ-STEF - Top 10
*FREEJAZZ-STEF - Lotte Anker, Craig Taborn, Gerald Cleaver

Najava : ELUVIUM - Similes (Temporary Residence Limited, 2010)


Ambijentalni umetnik prve klase, Matthew Cooper poznatiji kao "ELUVIUM", izbacice novi album 23.02.2010. godine, pune tri godine od izlaska njegovog poslednjeg izdanja "Copia" (ne racunajuci split LP sa "Jesu" iz 2007. god., nekoliko remixa i "Miniatures" koji je izasao pod njegovim pravim imenom 2008. god.).
Novi album ce izaci za prestiznu etiketu "Temporary Residence Limited", njegovu maticnu kucu, za koju je objavio i raniji materijal od 2003. god. do danas. Za ljubitelje visokokvalitetne muzike koja se krece na relaciji ambient-modern classics-post_rock, ovo ce biti nesto sto se sa nestrpljenjem iscekuje, iako Matthew Cooper najavljuje iznenadjenje i delimican otklon u nesto drugaciji zvuk... Za sve koji bi hteli da se upoznaju sa njegovim opusom preporucio bih ispred svega gigantsko sedmostruko izdanje od prosle godine (
Life Through Bombardment 7LP Box Set), koje predstavlja presek njegove celokupne karijere i ukljucuje izmedju ostalog do tada neobjavljene snimke.

субота, 2. јануар 2010.

Preporuka : EDITH PROGUE - Timeline (Mille Plateaux, 2007)

-minimalist electronic-ambient-modern classical-
*****

Za ljubitelje klavirskog zvuka i precizne mikroelektronike i za sve koji vole zajednicke radove Alva Noto-a i Ryuichi Sakamoto-a ovo ce biti prava stvar. Do sada prvi, ali nadam se, ne i poslednji album Bernard Swell-a koji zivi i radi u Francuskoj. Na albumu se mogu osetiti uticaji kako klasicnih minimalisticnih umetnika (Satie, Reich), tako i savremenih muzicara kao sto su gore pomenuti, ali ne na nivou recikliranja i kopiranja. Bernard je u okviru zadatih kanona uspeo da stvori sopstveni muzicki izraz pokazujuci da akustika i setne sanjive melodije (u ovom slucaju odsvirane na klaviru), itekako mogu ici zajedno u paketu sa, na prvi pogled, hladnom elektronikom i elektronskim manipulacijama, a da rezultat bude krajnje efektan i zanimljiv, daleko od bilo kakve otudjenosti i bezlicnosti. U tome je uostalom lepota savremene muzike koja ne robuje formom i sredstvima izrazavanja. Jos samo da dodam, za one kojima to nesto znaci, da je Bernard Swell 2008. god. osvojio prestiznu nagradu u svetu elektronske muzike "Qwuarz", koja se svake godine dodeljuje najuspesnijim umetnicima na polju elektronskog zvuka u razlicitim kategorijama. Konkretno, njegov prvenac je proglasen najboljim albumom u veoma jakoj konkurenciji te godine.
Nevezano za bilo kakve nagrade (po mom misljenju totalno nebitna stvar), ovaj album zavredjuje punu paznju i preporuku od mene.