уторак, 19. јануар 2010.

Odstupanje od teme ~ Preporuka : NICOLAS MASSON PARALLELS - Thirty Six Ghosts (Clean Feed, 2009)


*Nicolas Masson: tenor sax., Colin Vallon: fender rhodes, Patrice Moret: akusticni bass i Lionel Friedli: bubnjevi

Svajcarski kompozitor i tenor saksofonista Nicolas Masson sa svojim "Parallels" quartet-om, predstavio se publici prosle godine odlicnim albumom izdatim za sve uticajniju portugalsku etiketu "Clean Feed", koja se moze pohvaliti veoma kvalitetnim i raznovrsnim katalogom kada je savremena jazz scena u pitanju. Ne mogu da kazem da mi bas svako izdanje sa "Clean Feed-a" odgovara u potpunosti, ali se ovaj album definitivno nasao u drustvu nekoliko odabranih koji su objavljeni prosle godine. Ono sto upada u oci i sto je za mene prvenstveno bitno u jazz-u, jeste neverovatna uravnotezenost i jedinstvo svih muzicara ukljucenih u ovaj projekat. Svi disu maltene kao jedan organizam, i sviracki i idejno, pokazujuci da su perfektna uskladjenost i sadrzaj mnogo bitniji od pojedinacnog tehnickog umeca i razmetanja virtuoznoscu (ne kazem da ovde toga nema, ali je sve opet podredjeno kolektivu kao celini). To sam na blogu vise puta pomenuo kao glavni adut koji muzicari zajedno treba da imaju da bi mi privukli paznju.
Odmerene improvizacije i melodicnost koja je sve, samo ne slatkasta i bezazlena, je ono sto cini ovaj album izuzetnim i privlacnim. Ritam sekcija, na perfektan nacin uklopljena da cini jedinstvenu celinu sa ostalim instrumentima u njihovoj zvucnoj igri. Nekada prateci njihovu putanju, a nekada i kao kontrast, kada zvuce sanjivo i etericno. Medjutim, nikada suvise slobodna i van glavne teme. Zastupljeni su elementi rock-a, koji mi nije previse drag u jazz-u, ali glupo je praviti bilo kakve generalizacije, posebno kada se naidje na ovakav album. Preciznije, radi se o njegovim odjecima, vise u smislu energije i asocijacija, sa posebnim senzibilitetom i sofosticiranoscu.
Pojedinacno, rekli bi nista posebno i nista novo, ali zajedno, sve ove karakteristike cine album vrednim slusanja.
Vodilo se racuna o svakom segmentu, od pocetka, pa do samoga kraja. Inspiracija je pronadjena u Japanskim slikarima poznatim po detaljisanju i pridavanju vaznosti sitnicama (otuda mozda povezanost), sto i cini da se ovom izdanju pristupi sa maksimalnom radoznaloscu, ali i predrasudama.
Predrasuda ce mozda biti kao sto sam ih i ja imao, posebno kada sam procitao ovaj predhodni podatak vezan za slikarstvo i Japance (sve deluje kao umetnicka pretencioznost), ali se nadam da ce se kod mnogih rasprsiti vec posle odslusanog manjeg dela albuma. Na sta god vas ova muzika asocirala, dajem joj sansu da zauzme zapazeno mesto u vasoj kolekciji, narocito ako ste ljubitelj savremenog jazz-a.
Puna preporuka!!!

*NICOLAS MASSON PARALLELS