петак, 4. децембар 2009.

Preporuka bez teksta : RUDI ARAPAHOE - Echoes From One to Another (Symbolic Interaction, 2008)

ambient+dark ambient+modern classical+electronic+electroacoustic+field recordings+poetry
*****

Preporuka : WHITETREE - Cloudland (Polderosa, 2009)


Italijanski pijanista i minimalista Ludovico Einaudi je pronasao u mladjoj gardi na prvi pogled od njega dijametralno razlicitih muzicara, saradnike i isporucio neverovatno dobar i svez album vredan paznje. Pored njega ovaj neobican trio cine dva brata: Ronald i Robert Lippok iz benda post-rock-elektro usmerenja "To Rococo Rot". Spoj klasicnog klavira, bubnja i elektronike, spoj atmosfericnog i ritmicnog u ovom slucaju predstavljaju pun pogodak, iako je rizik da se sklizne u manirizam, ispraznost ili "vec vidjeno", koji karakterise ovakve u mnogim slucajevima na silu isforsirane kombinacije bio veliki. Kod njih na svu srecu nije tako. Utisak je da su se muzicari prilikom stvaranja albuma zabavljali, a u isto vreme uspeli da nadju spontano zajednicki jezik i da tako ukrstanjem razlicitih ideja kroz stvaranje zanimljive muzike, materijalizuju saradnju koja makar za dvojicu mladjih kolega predstavlja mozda i ostvarenje snova. Ovo stoji posebno ako se uzme u obzir Einaudieva reputacija, godine i iskustvo koje ide sa tim. Ocekujem da ce se saradnja nastaviti u buducnosti uz jos zanimljivija izdanja. Jos da pomenem da njih trojica imaju fenomenalne i energicne zive nastupe u sta mozete da se uverite na ovim video klipovima.

*WHITETREE

*WHITETREE - Kyril
*WHITETREE @ Villa Arconati

Preporuka : TIAGO SOUSA - Insonia (Humming Cunch, 2009)






Tiago Sousa je portugalski muzicar (pijanista, gitarista i producent) za koga sam ranije vise onako usput cuo, ali se nikada nisam posebno trudio da nabavim, a kamoli preslusam neki od njegovih albuma. Uvek je bilo neceg preceg i prioritetnijeg od muzike, tako da sam ga sudeci po novom albumu "Insonia" nepravedno i neopravdano zapostavio. Na albumu pored Souse muzicku podrsku daju i bubnjar Joao Correia i klarinetista Ricardo Ribeiro. "Insonia" je potpuno minimalisticno akusticno izdanje u kome se osecaju uticaji neoklasicara i minimalistickih umetnika kao sto su Arvo Part, Erick Satie, Terry Riley i mnogih drugih koje Sousa i navodi kako glavne uzore na svojoj My Space stranici. Takodje, poznavaocima scene se namecu poredjenja sa muzicarima novije generacije kojoj Sousa pripada kao sto su Max Richter, Nils Frahm, Olafur Arnalds, Johann Johannsson, Peter Broderick i sl. Medjutim da ne bude zabune, nikako nema pukog kopiranja napred navedenih, vec se slicnost ogleda delimicno u pristupu i pojedinim frazama, ali opet kao krajnji rezultat imamo jedinstvene i originalne kompozicije koje ce sigurno naci zasluzeno mesto u kolekcijama muzickih sladokusaca koji preferiraju pretezno kucno slusanje muzike u domenu moderne klasike i ambient zvuka. Ono sto Sousu i njegove kolege na albumu posebno izdvaja od gore pomenutih uzora je, cini mi se, veca ritmicnost, topliji i nezniji ton i senzibilitet svojstven muzicarima koji dolaze iz zivopisnijih krajeva sveta. To se oseca u njegovim kompozicijama i na neki nacin rusi predrasude o ovakvoj muzici kao elitistickoj, akademskoj, strogo proracunatoj i hladnoj. U 2009. godini ima nekoliko zapazenih albuma na kojima se neguje tradicionalan, (neo)klasican i akustican pistup muzici, ali u novom ruhu, prilagodjen savremenim shvatanjima muzike kod slusalaca mladje generacije. Album "Insonia" na kraju godine dodje, moze se slobodno reci, kao kruna svega.
PUNA PREPORUKA!!!


*TIAGO SOUSA - Videoteka # 2
*TIAGO SOUSA - Folha Caduca @ZDB