среда, 22. јул 2009.

Preporuka : TOMASZ BEDNARCZYK - Let's Make Better Mistakes (12K, 2009)

'Let's Make Better Mistakes' je najnoviji album mladog (1986. godiste) producenta iz Poljske, ovoga puta izdat za poznatu i respektabilnu izdavacku kucu 12K rec. Ranija izdanja su nasla utociste na veoma priznatoj ROOM40 etiketi. To donekle govori da se ovde radi o vanserijskom umetniku sa istancanim osecajem za savremena ambijentalna sazvucja. Momak isporucuje prvoklasni 'drone ambient' zvuk prefinjenih tekstura, povremeno u kombinaciji sa suptilnim zvucima klavira i savrseno uklopljenim sumovima u maniru 'field recordings' producenata. Ovakve muzike se ne bi postideli ni mnogo stariji, poznatiji i iskusniji experimentatori na polju ambijentalnog zvuka. Vredi pomenuti i prelep omot koji jos vise pojacava pozitivan utisak.
Ovo je jos jedan pun pogodak kako za Tomasza, tako i za 12K etiketu koja preuzima polako primat medju slicnim kucama zahvaljujuci ovakvim izdanjima, ne prezajuci od objavljivanja albuma mladih ljudi pred kojima je muzicka buducnost.

понедељак, 20. јул 2009.

NIK BARTSCH'S RONIN (MOBILE) 2. deo


Evo jednog vrlo zanimljivog teksta na koji sam slucajno nabasao, a jednim delom je vezan za pijanistu *NIK BARTSHA koji je na neki nacin otvorio ovaj blog. Tekst neka posluzi kao nastavak price o njemu i muzickoj estetici koju prezentuje.

Can Minimalism and Jazz Co-Exist? Nik Bärtsch Says Yes!


BRANKA PARLIC

Branka Parlic je nasa pijanistkinja ciji se rad bazira na minimalizmu i predstavljanju kompozicija savremene muzike neoklasicara na njoj svojstven nacin. Zbog toga zasluzuje da se nadje na ovom blogu kao neko ko neguje minimalizam u izvornom obliku i standardima kakve su postavili jedan Satie, Glass, Reich..., ali opet unoseci svoju "notu", senzibilitet i samo njoj svojstven dozivljaj takve muzike. Nisam licno imao srece da prisustvujem nekom njenom koncertu, iako je nastupala pored Beograda, Novog Sada i u meni bliskom Kragujevcu, ali se nadam da ce biti prilike za takav velicanstven muzicki dozivljaj. Da ja ne bih previse trosio reci, evo kompletnog upoznavanja sa radom ove pijanistkinje na njenom oficijalnom sajtu:

BRANKA PARLIC


понедељак, 13. јул 2009.

Danielle Baquet-Long ***** R.I.P.*****

Lepsa polovina ambijentalnog muzickog dueta CELER iznenada je preminula 08.07.2009. god. u svojoj 26-oj godini zivota. Muzika koju je stvarala uz svog muza olicena je u suptilnim ambijentalnim zvucima koji pred vasim ocima stvaraju slike nekog drugacijeg sveta u kome cemo se mozda nekada probuditi. O muzici pomenutog ambijentalnog dua, kao i njenom solo projektu CHUBBY WOLF bice reci u nekim kasnijim postovima.



^^^CELER

среда, 8. јул 2009.

Preporuka : SWAMI LATEPLATE - Doom Jazz (Veal, 2007)



Na ovo izdanje sam slucajno naleteo dve godine od njegovog zvanicnog pojavljivanja. Privukao me je naziv albuma koji predstavlja referencu kada se opisuje moja omiljena grupacija vec pomenuta u prethodnim postovima, a to su *BOHREN UND DER CLUB OF GORE.
Dva muzicara koja cine ovu postavu su Jammie Saft na basu i klaviru i Bobby Previte na bubnjevima. U pitanju su ljudi koji su u dosadasnjoj karijeri saradjivali sa mnostvom poznatih i priznatih likova iz domena avangardnog, free, noise, improv...jazz-a u rasponu od jednog John Zorna, Wadada Leo Smith-a, pa do Charlie Hunter-a i Coung Vu-a. To donekle govori o njihovoj reputaciji i orijentisanosti, ali i pored toga ovaj album se pokazao kao nesto totalno drugacije od onoga sto sam ranije slusao. U pitanju je potpuno akusticna, mracna i jednostavna muzika koja vas postepeno obuzima i uvlaci u imaginaran svet tamne, nedokucive i uzvisene lepote. Opet imamo ispred sebe limitiranu postavu od samo dva coveka, na tri instrumenta, monohromatski zvuk, sporost, dubinu i naravno mrak, ali ne onaj od koga vas obuzima jeza, vec onaj koji pobudjuje radoznalost. Kao kada gledate horror film koji vas plasi, ali u isto vreme fascinira i tera na dalje gledanje. U skladu sa samim blogom i onime sto se predstavlja makar u zadnjim postovima (iako to nece biti pravilo), radi se o fenomenalnom albumu koji ce sigurno privuci sve zaljubljenike u tamnu stranu muzike bez obzira na zanr.

*SWAMI LATEPLATE - Escape
*SWAMI LATEPLATE - The Bearded Man Cannot Help You

петак, 3. јул 2009.

Preporuka : IN THE COUNTRY - Whiteout (Rune Grammofon, 2009)


Ovde ne treba trositi mnogo reci. U pitanju je treci album jazz trija sa severa Evrope (Norveska), izdat za poznatu etiketu "Rune Grammofon". Ponovo je u pitanju konvencionalni trio sa nekonvencionalnom muzikom. Ovde se najbolje moze videti da je ustvari ideja najbitnija i da se prividna limitiranost obrasca moze prevazici samo majstorskim koriscenjem muzickog nasledja u kombinaciji sa svezim inovativnim pristupom. Moderan jazz album koji ce pretpostavljam izdrzati probu vremena u ovoj hiperprodukciji svega i svacega. Predlazem neograniceno preslusavanje.

*IN THE COUNTRY - Whiteout Extended Sounds and Sights Compilation

четвртак, 2. јул 2009.

DON LI

Don Li je priznati svajcarski klarinetista i multiinstrumentalista. Svojevremeno je svirao sa vec pomenutim Nikom Bartschom u njegovom prvom sastavu Nik Bartsch's Mobile. Alfa i omega je *TONUS-MUSIC "laboratorije" iz Berna koja sadrzi muzicki studio i koncertnu salu gde se odrzavaju predavanja i radionice. Istoimena, strogo profilisana izdavacka kuca, neguje bas onaj pristup muzici koji je sustinska tema ovog bloga. Od koncepta redukcije i repeticije se ne odstupa, pa cak kada su u pitanju i vizuelni sadrzaji. Mali je broj umetnika koji izdaju za ovu etiketu i postuju takav koncept. Cilj je minimalnim sredstvima, bilo da su u pitanju akusticna ili elektronska, postici maksimalan efekat, i "malim" idejama, kao i suptilnim muzickim izrazom, mnogo vise nego sto je to na prvi pogled moguce. Radi o muzicarima koji nemaju neku ogromnu armiju ljudi oko sebe, vec su okrenuti malobrojnim zaljubljenicima u takvu audio-vizuelnu estetiku . Don Li je jos i najslusljiviji u odnosu na ostale kolege. Ima vise izdatih albuma, kao i zajednickih projekata sa umetnicima slicnih afiniteta. Njegova izdanja zasluzuju poseban osvrt, a kada govorimo o poslednjem albumu iz 2008. godine A Portrait Of Edith Piaf, evo jednog video klipa koji ga na najbolji nacin prezentuje.





среда, 1. јул 2009.

SPLASHGIRL

Evo kratkog predstavljanja jos jednog dosta mladog, ali perspektivnog trija iz Norveske. Ponovo i vise nego klasicna postava: klavir-kontrabas-bubnjevi, sto se ne bi moglo reci za muziku koju nude. U pitanju je minimalisticki i atmosfericni dzez koji pogadja u samu sustinu muzike, bez neke preterane virtuoznosti i razmetanja, sto je i osnovna karakteristika mnogih izvodjaca koji nam dolaze sa severa Evrope. Pored debija "Doors.Keys." iz 2007. godine, posebno bih izdvojio njihov snimak nastupa na Kristiansand festivalu 2008. godine, koji nije slucajno proglasen jednim od boljih, ako ne i najboljim nastupom za tu godinu. Kod ovakve muzike periodi tisine imaju veliki znacaj, sto mnogi, navikli na eksplozivne i brze przacke svirke bez predaha, nece razumeti. Ova muzika nije na "prvu loptu" i realno nije za svakoga. Medjutim, oni koji se pronadju u ovim suptilnim notama bice prijatno iznenadjeni intenzivnim i nesvakidasnjim muzickim iskustvom. Kao reference mogu se pomenuti Steve Reich, repeticija, minimalizam, ambijentalni dzez... U iscekivanju novog albuma slusajte makar njihov zivi nastup koji je dostupan na netu za 'download'.

* SPLASHGIRL