понедељак, 29. јун 2009.

Prikaz koncerta : NILS PETTER MOLVAER - 18.08.2007. god._Niska tvrdjava






Evo nekoliko privatnih fotki sa nastupa Nils Petter Molvaera u Nisu na Nisvil dzez festivalu 18.08.2007. godine.

Mogu da kazem da je dolazak Molvaera na ovaj festival za sire narodne mase (ne u negativnom kontekstu) za mene predstavljao veliko i prijatno iznenadjenje, i da taj nastup nikako nisam hteo propustiiti. Sto je jos cudnije Molvaer je nastupao u opskurnoj i najminimalnijoj postavi samo sa Jan Bangom na elektronici. Njegov nastup je bio poslednji posle nekoliko komercijalnih izvodjenja u maniru "udri me do zore". Pocetak svirke se poklopio sa pocetkom prave letnje kisice koja je, bar sto se mene tice, trebalo da pojaca dozivljaj i doprinese intenzitetu koncerta. Molvear je pokazao posvecenost svom instrumentu, pravi profesionalizam i pred pedesetak ljudi uspeo da isporuci neverovatno raznoliku paletu, kroz zvuke trube zacinjene efektima. Jan Bang kao specijalni dodatak, sa teskim, gotovo industrijskim zvucima, izlomljenim sintetickim i futuristickim ritmovima koji su na momente podsecali na ranu Autechre fazu, savrseno se uklopio uz duboke zvuke Molvaerove trube.

Medjutim, postoje i odredjene negativnosti koje se odnose na nekultivisane i nekulturne posetioce. Naime, publika iako malobrojna, stvarala je veliku buku. Mnogi (cast izuzecima) nisu prestajali sa pricom, glasnim smejanjem i sl. To je do te mere bilo nepodnosljivo da je sam Molvaer, onako sa znojavim licem u zelji da izvuce i u takvim okolnostima maksimum iz sebe i svog instrumenta, prekidao na trenutke nastup i umirivao ljude. Jedna grupica je isla toliko daleko da je cak svojim zvizdanjem imitirala i takoreci ismevala coveka ispred sebe koji je svirao na samo par metara od njih. Mislim da su bilo kakvi komentari suvisni. Uspeo sam na neki nacin da se iskljucim iz svega toga i pokusam da koncert dozivim na pravi nacin, ali mi je potpuni dozivljaj verovatno bio uskracen ovakvim bezveznum ispadima.
Cisto sumnjam da cemo ponovo imati priliku da vidimo Molvaera uzivo, kako u ovoj minimalisticnoj postavi, tako i sa bendom. Stvarno velika steta.

недеља, 28. јун 2009.

Preporuka : DALE COOPER QUARTET & THE DICTAPHONES - Parole De Navarre (2007)

Dale Cooper je ime agenta iz cuvene serije "Twin Peaks" i to moze donekle da vas uputi kakvu ovde muziku mozete da ocekujete. Na netu ne postoje neki posebni podaci o ovoj misterioznoj skupini, sem da su u pitanju Francuzi iz Bretanje. Dosta mracna, spora, atmosfericna i minimalna muzika, na tragu onoga sto rade *BOHREN UND DER CLUB OF GORE. Ako vam se njihov stil i muzika dopadaju, ovo je jos nesto cemu cete se sigurno vracati. Fenomenalna kombinacija organskog i elektronskog u spoju sa Lynch - ovskom spooky atmosferom. Meni se svidelo i to veoma!
Za svaku preporuku!

*DALE COOPER QUARTET & THE DICTAPHONES - Une Celier

субота, 27. јун 2009.

Video klip : PLAISTOW, SHA'S BANRYU I FLY OUT

Evo video klipa povezanog sa predhodna 2 posta. Pominje se i bend"Fly Out" koji za mene predstavlja nepoznanicu.

Preporuka : PLAISTOW - Do You Feel Lucky (12 rec., 2008)


Klasican klavirski jazz trio, jos jedan u moru mnogobrojnih, ali to je samo na prvi pogled. Radi se o relativno mladim muzicarima, bar kada je jazz u pitanju. Zanimljivo je da im je inspiracija za naziv trija bila numera cuvenog Squarepushera: "Plaistow Flex Out" sa albuma "Go Plastic" iz 2001. godine. Takodje, sto je jos zanimljivije i na neki nacin povoljno za potencijalne slusaoce je to da ovi momci izdaju albume za net. labels kao sto su "12 rec." i "Insubordinations " koji nude muziku za besplatan i legalan download. Njihov drugi i za sada zadnji album "Do You Feel Lucky? (12 rec., 2008.)" je odlican prikaz kako jazz sa tradicionalnim polazistem moze da zvuci sveze i moderno. U pitanju je muzika sa energijom i minimalistickim pristupom bez nekog pretrpavanja i kicenja. Prva numera nosi naziv legende muzickog minimalizma STEVE REICH-a. To donekle govori ko su uzori i uticaji, i kakvu muziku mozete ocekivati na ovom relativno kratkom, ali intenzivnom albumu. Nije u pitanju samo puko pretabavanje poznatih muzickih obrazaca, vec savrseno sjedinjavanje svezih muzickih ideja sa tradicionalnim nasledjem minimalizma. Ocekujem u buducnosti jos zanimljivijih izdanja.
Obavezno preslusavati u neogranicenim kolicinama.

Preporuka : SHA'S BANRYU - Chessboxing vol. 1 (Ronin Rhythm rec., 2008)


Kome se dopada *Nik Bartsch's Ronin, verovatno nece ostati ravnodusan prema debi albumu njegovog saksofoniste i  klarinetiste na kome je zastupljen prvoklasni 'minimalistic funky-jazz', upotpunjen zenskim vokalom koji ovde ima prevashodnu ulogu jos jednog instrumenta. Odlican debi album mladog muzicara i njegove ekipe objavljen za izdavacku kucu Nika Bartscha. Ritmican i atmosferican u isto vreme i savrsen za sve muzicke sladokusce kojima, pored savremenog dzeza, nisu strani ni drugi muzicki pravci oliceni u minimalizmu i ambijentalnoj muzici. U pitanju su mladi muzicari koji imaju potencijala, tako da u buducnosti mozemo ocekivati jos superiornije albume.

















среда, 24. јун 2009.

BOHREN UND DER CLUB OF GORE





MINIMAL-AMBIENT-DARK-DOOM-DRONE-NOIR-FUNERAL JAZZ!

Dosta sinonima da bi se pokusala docarati njihova muzika. Neverovatan bend sa svojim ultra minimalnim, ultra sporim i ultra dubokim zvukom za kasne nocne sate. Imaju oni jos par albuma, ali ova zadnja cetiri su upecatljiva i predstavljaju glavno obelezje njihove jedinstvene mracne estetike. Ovakva muzika zahteva posebno raspolozenje, totalnu posvecenost i koncentraciju u tami sobe, gde nikakvi zvuci spolja ne mogu uci i poremetiti zvucnu sliku koju stvaraju ovi muzicari.
Da li cemo imati srece i nekada ih cuti uzivo? Najblize su nam bili u susednoj Madjarskoj oktobra 2008. godine. Iako se radi o kvalitetnom i relativno poznatom bendu, mislim da njihova muzika nikada nije zazivela na ovim prostorima.

Kako god bilo, zasluzuju dosta paznje tako da ce o njima na blogu biti jos reci.

*BOHREN UND DER CLUB OF GORE [YouTube]

понедељак, 22. јун 2009.

THE NECKS 1. deo




MINIMALIZAM+REPETICIJA+GRADACIJA+IMPROVIZACIJA=THE NECKS vec vise od 20 godina.

Za sada samo par slika, a malo kasnije detaljan opis i predstavljanje celokupne diskografije od 1989-2007 godine, kao i prikaz koncerta (14. 05.) na ovogodisnjem Ring Ring festivalu u bioskopu "Rex" u Beogradu. Kultni muzicari zasluzuju mnogo vise prostora, pa cu se pozabaviti njima u vise nastavaka u buducnosti kroz zanimljive fotke, recenzije, snimke sa nastupa i sl.

*THE NECKS

Preporuka : NILS FRAHM - Wintermusic (Sonic Pieces, 2009)



Odlican mini album mladog i talentovanog muzicara. Jedan od mojih favorita za 2009-u godinu, bar kada je u pitanju moderna klasicna muzika. Zvuci klavira koji dominiraju u "samo" tridesetak minuta odvesce vas u svet setnih zvucnih pasaza. Ako volite muziku Peter Brodericka, Max Richtera, Goldmunda i sl., pravo otkrovenje je pred vama.
Bez preterane price preporucujem ovo pravo malo remek-delo.

*NILS FRAHM - Ambre

недеља, 21. јун 2009.

NIK BARTSCH'S RONIN (MOBILE) 1. deo






Pijanista Nik Bartsch sa svojom ekipom muzicara neguje, na prvi pogled, jednostavan pristup dzezu i muzici uopste. Ono sto je karakteristicno za njih je repetitivnost i preciznost dovedena do perfekcije. Zvuk je cist, pravolinijski i za moj pojam moze se povezati sa arhitekturom, ako bi hteli slikovito da ga prikazemo. Konstantna ritmicnost, savrsena uskladjenost bubnjara i perkusioniste u kombinaciji sa grmljavinom basa, zvucima "prepared" klavira i melodijama saksofona i povremeno kontrabas klarineta, omogucavaju maksimalan efekat hipnoticnosti. Prava muzicka voznja predstavlja neponovljivo iskustvo kod svakoga ko pokaze malo strpljenja i koncentracije, jer se ovde muzika postepeno razvija. Pomaci su minimalni, ali efektni. Ovaj muzicki torpedo mozda nece privuci dzez tradicionaliste navikle na komplikovane solaze i pokazivanje tehnickog umeca bez sustine, ali se moze svideti svakome ko ima afiniteta prema savremenim tendencijama u dzezu i minimalistickom muzickom nasledju - od klasicnog minimalizma, elektronskog minimalizma, preko kraut rok motorik bitova, do ambijentalne muzike.
Predlazem svakome da odslusa makar dva poslednja albuma izdata za ECM: Holon (2008) i Stoa (2006).
Toliko za pocetak.