среда, 17. новембар 2010.

Dupla preporuka: Pierre Favre & Samuel Blaser - Vol à Voile / Pierre Favre & Philipp Schaufelberger - Albatros (Intakt, 2010)



- Pierre Favre [bubnjevi],
Samuel Blaser [trombon], Philipp Schaufelberger [gitara] -


Iako je u poznim godinama svajcarski bubnjar i perkusionista Pierre Favre je i dalje aktivan! Njegova muzicka biografija je veoma plodna i zanimljiva, a 2010. godine je obogacena sa dva odlicna albuma izdata za etiketu Intakt records. Razumevanje za novo vreme i generacije muzicara i slusalaca koje ga cine uvek je bila glavna odlika Favrea. Ni ovoga puta mu nije smetalo da se uhvati u kostac sa mladjim akterima savremene evropske dzez scene i da u dva nadahnuta muzicka dijaloga sa trombonistom i gitaristom, isporuci u kratkom razmaku albume vredne paznje.
Prvi CD je nastao kao rezultat saradnje sa trombonistom Samuelom Blaserom koji se moze pohvaliti odlicnim albumom izdatim za etiketu Clean Feed, o cemu je na ovom blogu bilo reci krajem prosle godine, ali vise u smislu indirektne preporuke potekle sa drugog bloga.
Na drugom CD-u Favre je udruzio snage sa 'minimalist jazz' gitaristom Philippom Schaufelbergerom, u poslednje vreme vrlo aktivnim na svajcarskoj dzez sceni.
Po meni, oba albuma su savrsen dokaz da su sve kombinacije dozvoljene, pa i pozeljne, da je razlika u godinama nebitna stavka, i da cak moze predstavljati prednost, sto se u ovom slucaju pokazalo kao istinito.
Muzicari komuniciraju potpuno ravnopravno, pogadjaju sustinu price, i u skladu sa sopstvenim senzibilitetom doprinose kompaktnosti ukupnog muzickog izraza. U oba slucaja je evidentna savrsena sviracka uskladjenost, razmena energija i nepogresivo medjusobno dopunjavanje.
Mnogima se muzika ovakvih duetskih kombinacija moze uciniti dosadnom i ogranicenom, ali mislim da se takva konstatacija ne bi mogla primeniti kada govorimo o ova dva CD-a. Vesto je izbegnuto ponavljanje koje moze biti cesto zamorno, tako da se mnogo toga zanimljivog da cuti, uprkos instrumentalnoj limitiranosti i zvucnoj svedenosti. Ovde ce prevashodno uzivati publika zainteresovana za male muzicke postave, ali opsti utisak je da i ostali ljubitelji dzeza mogu pronaci nesto za sebe.

субота, 6. новембар 2010.

Preporuka : ERIK K SKODVIN - Flare (Sonic Pieces, 2010)




*****
Norveski muzicar poznat pod umetnickim pseudonimom Svarte Greiner, takodje i kao clan dueta Deaf Center i vlasnik veoma uticajne, meni omiljene, etikete Miasmah, izdao je jos jedan autentican album, ovoga puta pod svojim imenom. Muzika je intimna, akusticna, mracna, minimalisticna, sa jedinstvenim rusticnim prizvukom. Imam utisak da ce ovo biti favorit za ovu godinu, a definitivno se moze smatrati jednim od najboljih albuma u njegovoj celokupnoj diskografiji. Od mene sledi bezrezervna preporuka!!!

* ERIK K SKODVIN (Miasmah)
* ERIK K SKODVIN (Sonic Pieces)
* ERIK K SKODVIN (Fluid Radio)
* ERIK K SKODVIN (You Tube x3)

понедељак, 13. септембар 2010.

Najava : SOLO ANDATA - Ritual (Desire Path, 2010)



Neocekivani izlazak novog LP izdanja australijskog 'ambient-elektroacoustic' dueta SOLO ANDATA najavljen je za 30. septembar. Ovoga puta izdavac nije dobro poznata etiketa 12K, vec 'Desire Path', ciji je ovo prvenac u katalogu.
Radi se o trecem albumu u njihovoj karijeri i pojavice se samo godinu dana od objavljivanja veoma cenjenog CD-a 'Solo Andata (12K)'. Izdanje ovog nadprosecno kvalitetnog muzickog projekta moze se samo sa nestrpljenjem iscekivati...

*SOLO ANDATA [myspace]
*SOLO ANDATA [desire path recordings]
*SOLO ANDATA >>>

петак, 27. август 2010.

Najava : RAFAEL ANTON IRISARRI - The North Bend (ROOM40, 2010)



Za zadnji dan meseca avgusta najavljen je konacan izlazak dugoocekivanog drugog albuma savremenog multiinstrumentaliste i producenta Rafaela Antona Irisarrija. Njegovo predhodno izdanje moderne klasicne muzike i elektro-akusticnog ambijentalnog zvuka 'Daydreaming' naslo se u katalogu, meni omiljene, etikete 'Miasmah'. Posle tri godine pauze (ne racunajuci kratko EP izdanje iz 2009. god. - 'Hopes and Past Desires' i mini LP iz ove godine - 'Reverie'), ovaj vrsni savremeni minimalista vraca se na scenu dugosvirajucim izdanjem za koje se iskreno nadam da ce biti makar pribliznog kvaliteta i "jacine" kao debi iz 2007. god. I toliko ce biti dovoljno za vanserijski rad...

*RAFAEL ANTON IRISARRI
*RAFAEL ANTON IRISARRI [myspace]
*RAFAEL ANTON IRISARRI [room40]
*RAFAEL ANTON IRISARRI [you tube]

понедељак, 23. август 2010.

уторак, 13. јул 2010.

Preporuka : KYLE BOBBY DUNN - A Young Person’s Guide To Kyle Bobby Dunn [2cd] (Low Point, 2010)

Pred nama je dupli CD zvucnog dizajnera Kyle Bobby Dunna, inace Kanadjanina sa prebivalistem u Bruklinu. Ovim albumom on pokazuje suvereno kretanje vodama minimalistickog ambijentalnog zvuka. I pored velikog broja radova istog ili slicnog stilskog opisa pomenuto izdanje se izdvojilo u ovogodisnjoj muzickoj kolekciji koju posedujem, posebno kada govorimo o ambijentalnoj elektro-akusticnoj muzici. Sta je to sto ga izdvaja od vecine, na prvi pogled slicnih, i cini da se nadje u samom vrhu ovogodisnje produkcije?
Ono sto je mene privuklo kod ovog umetnika jeste posedovanje savrsenog osecaja za meru. Njegov muzicki izraz je veoma odmeren, elegantan, obelezen cistim i "prostranim" zvukom neobicne mirnoce, zvukom koji se mora pazljivo konzumirati, "variti" i samim tim postepeno otkrivati, sa svim vidljivim i na prvo-drugo slusanje nevidljivim detaljima. Muzika koja nam se nudi kroz vecinu relativno dugih tema, ima pritajeni, "potkozni" intenzitet koga nismo u prvi mah ni svesni. Staticnost je prividnog karaktera i moze se ciniti osnovom samo povrsnim konzumentima. Ovde nemamo klasicnu "voznju", vec se pre moze traziti referenca u treperenju i lebdenju. Napredovanje je itekako prisutno, samo sto je veoma uzdrzano i sporo. Promene unutar numera su postepene i to u vidu "prelivanja" cistih zvucnih tekstura. Vizuelne asocijacije se mogu pronaci u misticnim predelima ispunjenim izmaglicom ili nepreglednim nebeskim prostranstvima. Krajnji osecaj i asocijacije su na kraju krajeva individualne. Ova muzika ostavlja prostora za tako nesto. Ono sto mora biti zajednicko za sve koji se odluce da preslusaju disk jeste strpljenje, a nagrada ce uslediti pre ili kasnije. Treba pomenuti i ukusno dizajniran omot CD-a, iako glavni fokus treba da ostane na onome sto je najbitnije, a to je muzika.
Definitivno, Kyle Bobby Dunn je ovim duplim albumom, u maniru iskusnog producenta ambijentalne muzike (iako je veoma mlad), uspeo da na pravi nacin materijalizuje sopstvenu minimalisticku muzicku viziju, dovoljno intrigantnu da privuce paznju ljubitelja dubokih sazvucja koji drze do dobrog ukusa. Puna preporuka.

*KYLE BOBBY DUNN [you tube ~ 4x video]
*KYLE BOBBY DUNN [myspace]

понедељак, 12. јул 2010.

среда, 9. јун 2010.

Preporuka : BILL DIXON, AARON SIEGEL & BEN HALL - Weight/Counterweight [2cd] (Broken Research, 2009)





*****
- Bill Dixon [truba], Aaron Siegel [perkusije] & Ben Hall [perkusije] -

Osamdesetpetogodisnjak koji je i dalje spreman na saradnje koje rezultiraju nepredvidivom muzikom, uvek u misiji pronalazenja originalnog, neponovljivog i uzbudljivog zvuka, pravo je cudo po svim mogucim kriterijumima. Bill Dixon i u svojim poznim godinama, uspeva da privuce paznju auditorijuma koji traga za avanturom. Ovaj vanvremenski umetnik u mladim snagama pronalazi i crpi inspiraciju i snagu. Ovde se ne bih osvrtao na njegov istorijat, zato sto bi to bio Sizifov posao i verovatno bi oduzio tekst u nedogled. Moram da priznam da nisam ni neko ko bi kompetentno mogao da pise o tome. Sa uzivanjem slusam nekolicinu njegovih, posebno svezijih izdanja, kao na primer proslogodisnje 'Tapestries From Small Orchestra'. Kao kruna druzenja sa muzikom majstora je i ovaj album uradjen uz pomoc dvojice perkusionista koji se izdvajaju nekonvencionalnim tretmanom svojih instrumenata. Odmah da se ogradim da ovo definitivno nije CD za one koji preferiraju dzez ispunjen trubackim soliranjima i raskosnim perkusionistickim bravurama. Muzika je atmosfericna, ali ne i bespotrebno kitnjasta. Zvuk je generalno gledano sveden, ogoljen, redukcionisticki "konkretan". Nema ulepsavanja i pretrpavanja zvucnim slojevima koji sustinski nemaju nikakvu svrhu. Nema ni pretenzija da se zadivi publika zanatskim umecem muziciranja bez sustine. Pauze i tisina, bas kao i odmereni zvucni odbljesci imaju pun smisao i mesto u "trodimenzionalnoj" muzici koju nam Dixon i kolege predstavljaju na duplom CD-u. Omot albuma na najbolji nacin docarava estetiku i stil ovog izdanja.
Da zakljucim - Dixon po ko zna koji put do sada pokazuje da nema potrebu da se razmece tehnickim znanjem i bilo kome dokazuje sopstvenu virtuoznost. Za njega i istomisljenike najbitniji je krajnji proizvod, a to je muzika sa sustinom i duhom. U mladjim saradnicima je kao i uvek nasao pravu podrsku.

Preporuka sa zadrskom : KOBOKU SENJU - Selektiv Hogst (Sofa Music, 2010)


- Tetuzi Akiyama [gitara], Toshimaru Nakamura ['no-input mixing board'], Martin Tacks [tuba], Oyvind Lonnig [truba], Espen Reinersen [tenor saksofon i flauta] -

Posle i vise nego fenomenalnog debija trija 'Mural' i nesto slabijeg (bar po meni) rada dueta 'Vertex', etiketa 'Sofa Music' nastavlja sa objavljivanjem eksperimentalnih i beskompromisnih improvizatorskih muzickih dragulja. Ovoga puta u njihovom katalogu nasao se album kvinteta sastavljenog od vedeta japanske i norveske improvizovane muzicke scene. Neobican spoj krajnjeg istoka i severa pokazao se zanimljivim i vrednim paznje. Sedam numera koje cine ovaj CD predstavljaju minimalisticku elektroakusticnu simbiozu zvucnih tekstura, frekvencija, kontrastnih zvucnih detalja i rizicnih zaokreta na putu izmedju tisine i buke, kompozicije i improvizacije. Ovo je muzika koja svakako nije na prvo slusanje. Izuzetno je zahtevna i verovatno mnogima neslusljiva. Muzicari koji cine 'Koboku Senju' su odlicni individualci i iskusni stvaraoci "granicne" muzike. Kada to kazem najvise mislim na japanske eksperimentatore, ali ni ostatak ekipe ne treba zanemariti. Trubac i tenor saksofonista su clanovi dueta 'Streifenjunko', takodje sa debijem izdatim za istu etiketu.

Na kraju ostaje konstatacija da ovakva elektroakusticna improvizovana muzika najbolje prolazi kod publike naoruzane strpljenjem, lisene predrasuda i spremne na zvucne eksperimente.

Najava : MAX RICHTER - Infra (Fat Cat, 2010)



Jeste da je 22. jul relativno daleko, ali ipak bih hteo da najavim izlazak novog albuma vrsnog nemackog kompozitora Max Richtera. Trenutno je to jedini CD ciji izlazak mozete iscekivati sa nestrpljenjem, posebno ako ste ljubitelj savremene klasike koja u manjoj ili vecoj meri koketira sa elektronikom i ambijentalnom muzikom. Ovo je njegov peti zvanicno objavljen album, ako ne racunamo namenske radove za film, pozoriste i sl. Naslovna numera je nastala na osnovu saradnje sa Wayne Macgregorom i Julian Opie, kao muzicka podloga za baletsku predstavu. To je Max Richteru posluzilo kao inspiracija i polazna tacka za dalji rad koji je rezultirao ovim, nadam se vrednim albumom.
Ujedno bih preporucio sva njegova izdanja, bez izuzetka.


*MAX RICHTER [oficijalni sajt]
*MAX RICHTER - Infra
*MAX RICHTER [you tube]